1 (2:2) I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega,
2 (2:3) I reèe: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti èu glas moj.
3 (2:4) Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteèe; sve poplave tvoje i vali tvoji prelaziše preko mene.
4 (2:5) I rekoh: odbaèen sam ispred oèiju tvojih; ali æu još gledati svetu crkvu tvoju.
5 (2:6) Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave.
6 (2:7) Sidoh do krajeva gorskih, prijevornice zemaljske nada mnom su dovijeka; ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.
7 (2:8) Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja doðe k tebi, u svetu crkvu tvoju.
8 (2:9) Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost.
9 (2:10) A ja æu ti glasom zahvalnijem prinijeti žrtvu, ispuniti što sam zavjetovao; spasenje je u Gospoda.
10 (2:11) I Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju. |
