1 Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.
2 Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.
3 Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.
4 Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.
5 Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.
6 Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.
7 Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.
8 Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.
9 Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.
10 Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.
11 Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.
12 Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.
13 Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.
14 Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.
15 Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.
16 Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!
17 Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,
18 Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.
19 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.
20 Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?
21 Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.
22 Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma? |
