1 Kako su mili stanovi tvoji, Gospode nad silama!
2 Gine duša moja želeæi u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome.
3 I ptica nahodi kuæu, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiæe svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj!
4 Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka.
5 Blago onima kojima je sila u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji!
6 Iduæi dolinom plaèevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima.
7 Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu.
8 Gospode, Bože nad silama! usliši molitvu moju, Bože Jakovljev!
9 Bože, branièu naš! sagni se i vidi lice pomazanika svojega!
10 Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožnièkim.
11 Jer je Gospod Bog sunce i štit, Gospod daje blagodat i slavu; onima koji hode u bezazlenosti ne ukraæuje nijednoga dobra.
12 Gospode nad silama! blago èovjeku, koji se u te uzda! |
