1 Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože!
2 Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu.
3 Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje.
4 Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo.
5 Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše:
6 Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni,
7 Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima;
8 I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem.
9 Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu,
10 Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju.
11 Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom.
12 Jer govore: osvojimo naselja Božija.
13 Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom.
14 Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore,
15 Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih.
16 Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode!
17 Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu!
18 I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom. |