1 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti.
2 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.
3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.
4 Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.
5 Prebrajam stare dane i godine od vijekova.
6 Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:
7 "Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?
8 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?
9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?"
10 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.
11 Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.
12 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;
13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?
14 Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;
15 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.
16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.
17 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.
18 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.
19 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.
20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom. |
