1 Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.
2 Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja.
3 Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov.
4 Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;
5 I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem.
6 Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove.
7 Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome.
8 Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.
9 Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki.
10 Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata.
11 I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu.
12 Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh;
13 I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa.
14 Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj! |
